Hiku (i), n. 1. Tail of a fish or reptile. Homai te hiku o taku tawatawa kia pau (J. xx, 24).
Oraora kau ana ko te hiku kau (T. 160).
2. Rear of an army on march, or of a company of travellers. Tauwhiro mai ra te hiku o te taua (M. 197). Taihoa, kia tapeke mai te hiku.
3. Tip of a leaf, etc.; point.
4. Headwaters of a river, Also hikuawa, hikuwai, etc.
5. Eaves of a house.
hikunga, n. Head of a river.
whakahiku, 1. n. Present brought in large quantities. Tenei taku kaki te tamina noa nei ki tana kai, he whakahiku ki tana kai, he whakangako (M. 199).
2. v.i. ? To follow on, commence. Hei te Ahoturuturu, hei a Pipiri ka hoki mai ai; ka whakahikuhiku te takurua i kona (Kah.).
hikuhiku, n. 1. Eaves of a house. He toa hikuhiku whare o kore e kawea te toa ki waho (P.). = ikuiku.
2. A bird.
Williams Dictionary