Kano, n. 1. Colour, sort, kind.
2. Seed. I te wa e rere ai te kano o te perehia i te āinga a te hau ki te moana (W. iii, 35).
kakano, n. 1. Texture, grain in wood, greenstone, etc. He pounamu kakano rua (P.). Kakano whakauru, variegated; also applied to a person sprung from two tribes. Ka mahi te kakano whakauru (P. 39).
2. Stock, descent. I puta ai taua kupu nei, tino tangata, ara i te kakano ariki (W. iii, 14). E kore e hekeheke, he kakano rangatira (P.).
3. Berry, small fruit, such as eaten by birds.
4. Colour.
kākano, n. Seed, kernel, pip. Ko nga rangatira anake o runga i a Te Arawa, nga kakano i ruia ai ki te whenua (M. lxviii).
kanokano. 1. a. Full of small lumps.
2. n. Relative living among a distant tribe. Ka riro a Te Paki ki te toro i tona kanokano. ‖ kakano whakauru, above.
Williams Dictionary