Kōpī, n. 1. Corynocarpus laevigata, a tree. Na Tainui ano ana kumara, me ana hue, me ana aute, me ana paraa i mau mai, me ana neke kopi (W. iv, 7). = karaka.
2. The berry of same spoiled in process of steeping. ‖ kopia.
Williams Dictionary
Kopī, kōpīpī. 1. a. Weak, frail. He kopipi te rakau na: kei whati.—Ko te kiri kopipi, e tuku ki te mate (M. 365).
2. Flaccid. Kahore e pai te hue na, he kopipi.
3. Timid. He ngakau kopipi; e kore e manawanui.
4. Immature.
5. n. Cowardice. Ko taua tangata he toa, kaore he kopi i roto i a ia.
Williams Dictionary
Kopi. 1. a. Doubled together, as of anything hinged or jointed.
2. Shut, closed. Ka kopi te ringa.
3. Completed. 'A kopi te kukume (M. 401).
4. n. Gorge of a river. Te Kopi o Uenuku.
5. v.t. Gather up into small compass. Ka kopia ona kakahu.
6. v.i. Nip between the legs. Kopi kau, ride bareback. (mod.)
whakakopi, v.t. Close. E tuwhera ana waenga, he ana taniwha; maku e whakakopi ka kopi mai (M. 376).
kokopi, v.t. Double together two parts of anything by means of a hinge, shut, close. Kopia iho te taupoki o te pouaka.—Kokopi rawa iho a Toi i tona mangai (T. 63). Na reira ia i kokopi ai i ona huha, na reira i po ai (W. ii, 80).
kopikopi. 1. n. A game played by opening and shutting the hands.
2. Cockle shells used as tweezers.
3. v.t. Pull out beard by means of above.
4. a. Ashamed, abashed. Te mahara i a au; numinumi noa ana, kopikopi noa ana, e, te whakama ra o te wera i a au (M. 119).
Williams Dictionary