Ngē (i). 1. n. Noise. Whakarongo rawa atu ki te nge, ki te rari (T. 93).
2. v.i. Screech. Ki te whakaongaonga noa atu kia nge, kaore e nge taua mokai (W.M. xii, 225).
whakangē, v.t. 1. Cause to screech. Ko te kaka mokai hei whakange, kia rere mai ai etahi atu kaka.
2. Catchkakaby means of a decoy bird. Ngē (ii), n. Thicket. Ka noho ki roto ki te pirita, ki te nge, ki te hurupi.
Williams Dictionary
Nge, particle, used before personal or possessive pronouns, and after certain adverbs, without apparent modification of the sense. He kararoraro nge au (M. 192). Ka tae a Tawhaki ki nge ona (T. 52). Whakaarahia ra nge te tara ki Kaitoto (M. 409). I taka pea nge au ki te wai (P. 34). Ka mokai koa nge ra nga tuatara o Te Huakiwi (M. 319). Ka ngaro koa nge Hatupatu (M. 287).
Williams Dictionary