Pārau. 1. v.t. Lay hold of. E kore e paraua e te ringa kua hinga.
2. n. Slave, captive. ‖ pararau.
3. Slavery, captivity. Ka riro taku tamaiti i te parau.
‖ rau (iii).
Williams Dictionary
Parau. 1. a. False. Ka ki atu a Ruruwareware, “He parau ia” (Tr. vii, 49). Korero parau, fable. E kiia ana e nga korero parau a nga iwi nei: He ika tonu te pounamu (Tr. xxvii, 605).
2. Dissembling. Ka parau kau tana kupu kia haere ia ki te patu i tana mokai (T. 68).
3. Baffled. Ko te iwi ra tera, ka parau kau atu i uta (T. 171).
4. Bewildered, disconcerted. Parau noa a Te Kanawa, kua mate noa iho i te wehi (T. 180).
5. In vain, fruitless. Parau noa te karanga mai kia haere atu ki roto ki te whare.
6. n. Deceit, falsehood. Ehara i a au te parau, no nehera te parau (M. 8).
whakaparau, v.t. Disbelieve.
paraparau. 1. a. Baffled, disconcerted. Paraparau kau te tangata nei mo te rerenga o Te Kahureremoa (T. 146). Noho he noa iho, ka wera to ratou nei waka, paraparau kau ana, te ai he waka hei hoehoe i te moana nui a Kiwa (Pi. 175, 4).
2. v.i. Making vain pretensions, speaking falsely. Paraparau kau koe, e hoa.
3. v.t. Recite charms, etc. Ka oti ana kupu te paraparau e ia ka tango i te tokotoko o Ngatoro (Pi. 175, 5).
Williams Dictionary