pōpō - pat with the hand; soothe
popō - crowd
popo - decay; rotten
Pōpō. ‖ pō (i), (ii).
Williams Dictionary
Popō. ‖ pō (iii).
Williams Dictionary
Popo (i), pōpopo, popopopo. 1. a. Rotten, decayed, worm-eaten. Akuanei ka popopotia taua rakau (S. 53). Me aha e au i te waka popopopo? (S. ii, 82).
2. n. Anything rotten or decayed. Ko te ngohi i panga ki te tirohanga kanohi, ko te nuinga he popo rakau nei (T. 142). Kahore he popopopo mea e tataka mai na? (M.M. 186). Popo a Whaitiri, decayed heartwood of matai.
3. Rottenness, decay. Anana ma te huhu, ma te popo, ma te hanehane (T. 5).
Williams Dictionary
Popo (ii) a. Pointed, sharp. Ma tawhiti e titiro Maungataniwha, popo tonu a runga.—Arawa niho popo (P.).
Williams Dictionary
pōpō, n. Apparently a plural form used in special cases. Tena au e haere atu na; ma nga popo nunui o te waru, mana e hoatu.
Williams Dictionary
pōpō. 1. v.t. Pat with the hand. Popotia te tamaiti na, kia mutu ai te tangi.
2. Soothe, hush.
3. Knead, mix up. Ma wai e popo te para ?
4. Anoint. Me popo ki te hinu, ki te kokowai.
5. n. Lullaby. He popo tamariki (M. 46).
6. Part of the operation of preparing a dried human head, which consisted in anointing it with oil after the brains had been removed.
Williams Dictionary
popō. 1. v.t. Crowd round, throng. Te kitenga o te tokomaha ka popotia (Pi. 175, 1). Ka kite te tangata whenua, ka popo ki te matakitaki i te iwi e haka ra.
2. v.i. Smoulder. E popo ana te ahi, kaore e mura. ‖ poa (ii).
Williams Dictionary