Rutu (i). 1. v.t. Jolt, jerk, clash. He rutunga patu na koutou (M. 125).
2. Dash down, fell, overcome. He rutunga na te mate.—Ko to maua parekura tenei i rutua ai maua. Hau rutu, baffling wind.
3. Try to obtain by flattery. He rutu taonga nana.
4. v.t. Nod from side to side, sway. He hoka pai re rutu ana.—He rutunga puhi no Tainui ka tere ki te tonga (M. 134).
5. Be agitated with anger, storm. Rutu noa ana te tangata ra.
rutunga, n. Anything broken or knocked off.
Williams Dictionary
Rutu (ii), rurutu. 1. v.i. Fall in drops, drip. Ka rurutu noa iho te mahi a te wai o te kamo (Pi. 175, 5). Me he wai wharawhara e rurutu i aku kamo (S.). ‖ turu (vi).
2. v.t. Pour out, as water. Katahi te ngakau ka rutua, kei aku kamo e paheke nei (M. 118). Ko te rere tangi kino te rutua i aku kamo (M. 399).
Ruwahine = ruahine.
Williams Dictionary