tatao, n. 1. Second person slain in a fight. He pekenga hoki to Patukarihi i te ihu o tetehi o nga waka, ka tamarahi, “Kai a au te tatao!” (J. ii, 46).
2. Sometimes the third person slain. Ka hinga i a ia te matangohi, a ka hokia e Toa-rangatira; a, i a ia te tapiri; katahi ka reia e Te Tiwai, a, i a ia te tatao (W. iv, 95).
3. Support, second in a duel. = piki.
4. Younger brother or sister of a first-born child. E hia ou tatao? (How many younger brothers and sisters have you?) Puta tonu, ki waho ta taua tamahine, ko Ponui-a-hine; tatao ki muri, he wahine ano (W.M. xii, 202).
Williams Dictionary
tatao. 1. v.i. Lie flat and close. E kai o mata ki te kohu ka tatao i waho i te moana (S. 10).
2. Droop. Ka tatao te tuara; ka mate.
3. a. Deep. Kia tatao tonu te ono o te kapura.
Williams Dictionary