Taumau, taumou. 1. v.t. Hold, keep in place. Hei taumau kau te harekeke nei mo nga toetoe, taria e karapiti.—Me ko wai rawa e taumau ki te whare? (S. ii, 8).
2. Bespeak, reserve for oneself. I Moehau ke a Tama-te-kapua i te whakamana i tana taumau mo Moehau (J. ii, 224).
3. v.i. Be bespoken, be betrothed. Kua kite mai a Te Naue i te moenga o Matatini, taumau tonu mai (Pi. 131, 6). No te itinga tenei wahine i taumau ai.
4. n. Act of bespeaking or appropriating land, etc., on discovery. No te mea kua riro katoa taua takiwa i nga taumau a nga tangata tokotoru (J. ii, 223).
Williams Dictionary