Toko (i), prefix used, in place of the particle e, with adjectives of number, as maha, ruarua, etc., with the interrogative hia, and with the numerals tahi to iwa inclusive when such words refer to persons. Tokorima i pai kia wehea, tokotahi i aroha (T. 3). Tokowhia aku tama i horomia e koe? (M. 98). Ahakoa tokomaha ki roto ki te whare, nowhea e rere te morehu? (T. 80).
Williams Dictionary
Toko (ii). 1. n. Pole, rod, particularly poles used in sacred rites. Ka titiro ki nga toko o te tuaahu (T. 75). I whakaturia hoki nga toko o te atua (T. 112). Ka tae ki te ra e amohia ai te toko (he mapou te toko), ka whakatika katoa te hapu … ka poua te toko ki te puke tuatahi o te mara.
2. Stilt. Te maunga ano i mau ai, tu tonu i runga, mau kau ake ana ki nga toko, te tata ake ki te tangata i roa ake (M. vii).
3. Ray of light. Ka hapai nga toko o te ata (Pi. 135, 3).
4. v.t. Propel with a pole. Tokona te waka kia puta ai.
5. Support with a pole, prop up. I muri ano Whakatau-potiki, nana i toko te rangi i runga nei (M. 205).
6. Push or force to a distance. Ko te tokotoko, he toko i nga hau kia haere he wahi ke.
7. Divorce, separate husband and wife by a rite involving karakia.
tokotoko. 1. n. Staff, rod. Ka tu nga tokotoko ki roto ki te otaota (T. 79). = toko, 1.
2. Walking stick.
3. Quarter-staff, a weapon. Waiho tonu te tokotoko ki a Hatupatu, tukua atu, tahi ano te maipi (T. 102).
4. Door post. Nga tokotoko, te korupe, te paepae (M. 394).
5. A charm to dispel the winds. Ko te tokotoko, he toko i nga hau kia haere he wahi ke.
6. v.t. Prop up. Ko Tane anake, nana tokotoko to rangi (Pi. 175, 3).
7. Dispel, drive to a distance. Ko te hau o te rangi, nana i tokotoko (M. 130).
8. v.i. Walk with a stick. Ko Paoa kua koroheketia, e tokotoko ana (T. 198).
Williams Dictionary
Toko (iii), totoko. 1. v.i. Begin to move. ‖ koko (iv).
2. Swell, increase in bulk.
3. Spring up in the mind, of feelings and emotions. A toko tonu tana hiahia ki te wahine ra (W. iii, 53). Tawhi noa iho ana, e totoko tonu ake ana i roto i te ngakau te whanowhanoa (T. 82).
4. Belch. ‖ tokohana.
5. a. High, used of very high spring tides.
He tai toko ki te moana, he atamarama ki uta (P.). Ko te toka tapu au ki Oruanga ra, e, uhia atu ai e te rehu tai toko (M. 123).
Williams Dictionary