tāuru - source; top (of tree etc)
Tāuru (i) = tā uru, n. West wind. E tauru waho e wawara mai nei (M. 118). ‖ tā (iv).
Williams Dictionary
Tāuru (ii), n. 1. Head or source of a stream. No reira i topetopetia ai nga rakau … tototia ai ki nga tauru o te awa, ko Tohinga (W. i, 157).
2. Top of a tree, etc. Tenei mea te kapu, ko te aria o te tauru o te pou rahui. Pou tauru, a synonym for the hiwi of a bird snare. ‖ Tr. xlii, 467.
‖ kauru.
Williams Dictionary
Tauru, n. 1. Roller for moving a canoe. He tauru waka tenei kia kaha ai te to.
2. Seashore, beach. (Tar.).
Williams Dictionary