Apū (i). 1. v.i. Move or be in a flock or crowd. E apu mai nga tangata i waho nei.
2. n. Company of labourers. E mahi ra te apu. ‖ apa (i), 2.
Williams Dictionary
Apu (ii), v.i. Bark, as a dog. No te tatanga atu ki te kainga, ka apu te kuri.
Williams Dictionary
Apu. 1. v.i. Force one's way into the ground, burrow. He patiki apu one (M. 277). Ko te waka, e apu ana, e keri ana.
2. v.t. Cram into the mouth, gorge, glut. Kia kai apu te ika i te moana (M. 22). I apua te kai i hohoro ai te pau.—He parera apu para (P.). Kia kai apu te ika i Rangiriri (M. 33).
3. Gather into the hands, clutch. E apu tonu ana oku ringa ki te whenua.
4. Heap upon. Apuria mai nga wahie, kua ka (Pi. 135, 4). = apo.
5. Cover, spread over. Noho noa nei ki te one, e apua ana ia e te kirikiri.
apuapu, a. 1. Crammed, stuffed. Ka apuapu te waha i te kai.
2. Palatable. Apuapu marire te reka o te wai nei. Kiore kai apuapu, a rat which gnaws the trap to free itself.
Williams Dictionary