Hora (i). 1. v.t. Scatter over a surface. Ka tae mai nga tohunga ki te hora rau ki te tuaahu (T. 90). Katahi ka wetekina te hei, te tara, te makao, ka horahia atu, ka hoatu ki te mano e noho mai ra (T. 181).
2. Spread out. He hau roki moana, ka horahia atu aku paki (M. 157). Takoto te marino, horahia ki waho (M. 70).
3. Display, make public. Kauaka te korero e komuhua ki te tara whare, horahia mai hia rongo te rau e pae nei (M. 287).
4. Distribute lavishly. Ka horahia nga pai ki runga i a tatou, i te motu (W.M. viii, 110).
5. v.i. Lie scattered about. He kai au ka whiua, ka hora ki te whare (M. 157).
6. Lie prostrate, as a corpse. Me motomoto nga ihu me hora noa iho (T. 90). Titiro ki te tangata e hora ana i tatahi (T. 176).
7. a. Displayed, spread out. (For the expression takapau hora nui see takapau.)
8. Having a low-pitched roof. Kia hora te whare.
Williams Dictionary
Hora (ii), v.i. Go, flee, escape. Na hine a Te Tuhi, nana i hora atu ki runga o Mokoia (M. 50). ‖ Sa. sola, Uv. hola.
Williams Dictionary