Kapi, v.i. 1. Be covered, be overspread, of a surface. Ka pania ki te ngarahu, kapi katoa (T. 42).
2. Be occupied, as space. Kapi katoa te wahi i noho ai te iwi i te kekeno (W. ii, 127).
3. Occupied; so, closely guarded. Ka kapi katoa hoki nga whatitoka i te hokowhitu ra ano e whakataka ana i taua whare (T. 41).
whakakapi. 1. v.t. Fill up a space.
2. n. One who fills the place of another, substitute, successor.
kakapi, v.t. Fill up a space.
Williams Dictionary