rarau. 1. v.t. Lay hold of, grasp, handle. Rarau he aka matua iwi (M. 274). Tutu aku tara, rarau aku peke (Ika, 136). Kahore e rarau o ringaringa ki ro oneone.
2. v.i. Settle down, remain, take root. To hē, e te kara nei, ki te rarau iho koe ki te whenua (W.M. vii, 111). He tamaiti oti koe? E kore koe e rarau ki raro?
3. a. In captivity. Kei te noho rarau raua e noho nei.
4. n. Root.
Williams Dictionary