Riro, 1. v.i. Be gone or come away, depart. Ka pahure te iwi ra, ka riro, ka hoki ora atu ki tona kainga (T. 171).
2. Be brought, taken, carried away. Kua riro mai i a Tawhaki te iwa (o nga taro) (T. 49). No te rironga o tana hinaki tuna i te waipuke (M. 8). Ka ngare te tangata nei i tana tamahine kia haere ki runga ki te waka, kia riro ki Aotea (T. 143).
3. Be got, acquired, obtained. Ka riro te kainga i a Manaia ratou ko ana tama (T. 132). Ka hari hoki, ka riro te wahine rangatira o taua iwi (T. 171).
4. Be, become. Katahi ka riro ma Ponga e hanga te whare.—Ko nga waewae, he ngarara katoa, me te upoko … ko te kiri anake i riro i te tangata (J. ii, 215). Riro ke, be changed.
5. Come about, happen. Ka riro i ta ratou mahi penei ka tikokotokona ratou ki mamao (T. 121).
6. ad. intensive. Oho ake ki te ao kei tawhiti riro koe (S. 21). Kei runga riro, kei a Kahungunu (M. 133).
whakariro, v.t. Wrest, pervert. Kei whakariroia ta matou korero e koe.—He tangata whakariro korero ia. Very frequently strengthened by the addition of the adverb ke.
riroriro, n. Gerygone igata, grey warbler. I hea koe i te tangihanga o te riroriro? (P.).
= hirorirori, koriroriro, nonoroheke, nonoroheko, rirerire, riretoro.
Williams Dictionary