ūpoko, n. Head, upper part. Kua mau te ringa o Rata ki te upoko; ka patua, ka mate (T. 55). Kia tu mai koe i mua i te upoko, i te whana tuku turi i te nui Ati Tahu (Speaking of the head of an army) (M. 69). Kei te upoko o te mara e takoto ana. ‖ uru, poko. Tou upoko, upoko nui, upoko taona, were most insulting expressions. A hea ra te puta ai te upoko taona, Marama nei (W. ii, 20).
whakaupoko. 1. v.t. Make into a knot or bunch. Ko ta Maui (tui toke) i whakaupoko-tia (W. ii, 120).
2. n. Upper end of a cultivated field.
3. Division or verse of a song.
Williams Dictionary