Pane, panepane, n. Head. Ka korengarenga noa te hiku me te pane (T. 152). Ko te panepane o Manawawhiti (M. 84). Pane hapa, wry-necked. He pane hapa te heitiki.
pane. 1. n. A variety of kumara.
2. v.t. Keep heads in line in making an attack. Panea !
pāpane, n. A small sea fish.
papane, panepane, n. Cheimarrichthys forsteri, sucker; a river fish. Called papanoko south of Taupo. = panoko, parikoi, parikou, papangoko.
panepane. 1. n. Sinkers on a dredge for crayfish.
2. a. Close, compact. Nga tohu panepane i te nui Ati Pare (The serried columns of the mighty Ati Pare) (S.). Ka haere ai koe i te whana tukutahi ki te hui panepane ra (S. ii, 82).
Williams Dictionary