Tuku (i). 1. v.t. Let go, give up. Ko Paoa, e kore e tukua mai (T. 199). Katahi ka tukua te punga (T. 21). Used figuratively. Anana, ta te tama pai hoki, tukua ake ano te iwi ra ki a Te Ponga (T. 167).
2. Leave, put off. Tukua atu ki tua, ki nga ra o te waru, e (P. 93). Tukua atu is often used for hereafter.
3. Allow, let. Tukua mai, tukua mai kia eke ki te paepae poto a Hou (T. 66).
4. Send. Ka tukua atu e ia tana tangata ki te tiki atu i tetehi ika mana (T. 141).
5. Evade a blow, etc. Tukua atu e Rua, tera te haere ra (T. 77). Na Kaiwhare ano te rere ki mua ki a Hakawau, he rere horo, tukua iho ano e Hakawau, tera te haere ra (T. 163).
6. Present, offer. Ka tae te tangata ra, ka tuku te ihu ki a raua, hongi mohio ana raua, hongi kuare ana te tangata nei (T. 147). Tukua atu te kai ma te ope (T. 60).
7. Steep in dye, etc. Ko te rama he mea miro ki te muka ka tukua ki te hinu (T. 195).
8. Apply pigment, etc. Tuku te whero ki taku tinana i, a (M. 200).
9. Receive, entertain. No Rewa te kainga i tukua atu ai matou.
10. v.i. Set to. Tana tukunga atu ki te kai (T. 94).
11. Subside. Kia tuku te wai ka whiti ki tawahi.
12. Settle down. Te ao ka tuku mai i Rangitoto (M. 399). Na ka po, ka tuku te huka (P. 101). Ka tuku katoa te mangu o te rangi.
13. Descend. E kio, e, ka tuku taua ki raro (M. 234).
14. Blow from any quarter, as wind. He aha ra te hau? He tuku uta, he miri moana (S.). Tuku uta is used on the East Coast for north-west wind.
15. n. A charm to give ease in childbirth. Ka mene nga tuku me nga karakia katoa ki a koe (T. 128).
16. Visiting party. E hori rawa i te tuku o Te Matapihi nei (S.). He ao mangi te tuku o Te Pehi (M. 103).
tukunga, n. 1. Place into which one may be received.
2. Person to receive guests. Haere ki Taupo, ko Te Heuheu hei tukunga atu mou.
3. With iho, end, result, etc. Ko te makariri, he mataotao, he huka; tena ko te raumati, he mahana tona tukunga iho.—He aha te tukunga iho o ta koutou korero?
tutuku, v.t. Depart, be off. Tutuku, tutuku tahi, pepeke, pepeke tahi (S.).
tukutuku, v.t. 1. Let go.
2. Apply a person's name to an article of common use by way of insult. Kua tukutukuria mai te here i whati ra e te tangata ra, “Waiho te here na ko nga iwi o o korua tungane, o Ngatoro, o Tama” (Pi. 174, 4).
3. Insult a person by making such use of a name. Ka mea atu nga wahine ra ki ta raua tane, “Kanga mai ki a maua, tukutukuria mai ki a maua” (Pi. 175, 5). (Alluding to the incident mentioned in the previous example, in which the names of their brothers were used.)
3. Apply a personal name, not necessarily one's own, to an article in order to make it tapu and secure it for oneself.
Williams Dictionary
Tuku (ii), v.t. Catch in a net. Ka tiki mai, ka utu ki Tukutukuiwi, ki te kainga tuku inanga, o to tupuna, o Pakaketaiari (M. 244). No te tuku ika matou.
tukutuku. 1. n. A wicker pot for catching crayfish.
2. Web of a spider.
3. Ornamental lattice-work between the upright slabs of the walls in a native house.
4. A running noose for catching weka, etc.
5. a. Fashioned like lattice-work. Manu tukutuku or manu whakatukutuku, a kite of a particular make. Me he manu tukutuku te rere mai a te ao na runga i nga hiwi (M. 252).
Williams Dictionary
Tuku (iii), n. 1. Side, edge, extremity. Ko tera tuku o Taranaki. Whare tuku, house with the door in the side. He whare tuku ki uta, he waka ama ki te moana (P.). I konei tonu e takoto ana i te whare tuku, e (S. ii, 42).
2. Shore, coast. He waka utanga rau te haere nei au, te tiwai haere a Puataata hei kawe ki te tuku (S.).
3. Ridge of a hill.
page 452
Kei te ao rere ko taku rite ia, e karawhiu ana te tuku ki Wharekawa (S.). (Another version reads ripa. ‖ M. 68.)
4. Space between the defences of a pa, terraces of a pa on a hill. Kia hiwa ra, e tenei tuku, kia hiwa ra, e tera tuku, kei apurua koe ki te toto (From a whakaaraara pa).
Williams Dictionary