Pou (i). 1. n. Post, pole. Ko koutou hai pou mo taku kupenga (P.). Pou mua, pou roto, pou tokomanawa or pou tane, pou tuarongo or tungaroa are, from front to rear, the posts supporting the ridge-pole of a meeting house. Pou reinga, a post in a pa tuna. Ka poua te pou tuatahi ki te taha katau o te ngutu o te pa. Te ingoa o taua pou, he pou reinga. Ka whakanohoia te mauri ki taua pou.
2. Pole, stake, used for purposes of incantation. Tena te pou ka tu (M. 296). Pou aronui, pou tarāwaho, boundary marks.
3. fig. Support, sustenance. Me homai e koe tetahi kai hai pou mo tona whaea, kaore ano kia kai.
4. fig. Teacher, expert. Nga pou o te whare wananga.
5. A form of karakia. ‖ 15, below, and Tr. xxxi, 631.
6. In the term pou o Hawaiki, Norway rat. ‖ pouhawaiki.
7. v.t. Stick in, erect a stake, etc. Kei te here i a ratou taura ki nga pou i poua ra (T. 152).
8. Plunge in. Te tino rarahutanga ki te hoe; he tino pounga ki te wai i poua ai (T. 171). Pounga waihoe ki waho ki te moana (M. 335).
9. Fix, render immovable, by occult means. Ko Tainui ka toia, kaore i paneke … kua poua e tetehi wahine a Hoturoa, e Marama-kikohura (T. 75).
10. Fasten to a stake, etc. Ko te kaha o raro he mea pou ki te pou, here rawa te kaha ki te pou (T. 142). Poua to tatou waka.
11. Elevate upon poles. “Apopo ka pou i te kai nei, kia rokohanga mai kua noi ki runga.” Ka moe, ka huaki te ata, ka poua te kai (T. 142).
12. Make a hole with a stake, etc. Tae rawa atu ko te poupounga o nga wae rakau (The holes made by the stilts) (M. vi). Ka poua ki te rakau.
13. Establish, place. Ka u mai taua te ngutu Whenua-kura, poua iho te whare Rangitawhi (M. 89). Ko te atua i poua ki runga ki tona kohamo (P. 99).
14. Appoint. Koia te take i poua ai nga pou tiriao ki nga mea katoa hei tiaki (W.W. 15).
15. Fix knowledge, etc., in mind of a pupil by means of karakia. Mehemea kaore e poua ki te karakia, kaore e mau.—Ko Raumati-ninihanga te tangata i mohio ki te pou i te tangata ki te karakia.—Kua poua e au taku wahine ki tenei mahi (Tr. xxxi, 631).
16. Direct, guide. Kei te mohio au ki nga whetu i poua mai ai nga waka, i tika ai te rere i Hawaiki.
poupou. 1. n. Peg, stake, post. Tenei taku waka te waiho i te motu hei poupou harore (M. 85).
2. Upright slabs forming the solid framework of the walls of a whare. ‖ J. v, 147, 8. Ko tenei whare he whakairo katoa nga poupou (W.W. 26).
3. Shrouds of a canoe mast.
4. Support, sustenance. Te kai atu koe i a Te Urehakari, i a Waiariki, hei poupou mo roto (M. 215).
5, a. Steep, perpendicular, upright. Poupou tonu te pikitanga.
6. Aloft, on the meridian, of the sun. Ka poupou tonu te ra, te ra tuhoehoe (S.). Ka poupou te ra, ka whakatika mai matou.
7. v.t., frequentative of pou, 6, etc.
Williams Dictionary