Kake (i). 1. v.i. Ascend. Piki mai, kake mai (Addressed to a kite) (D. ii, 31).
2. Beat to windward in sailing.
3. v.t. Climb upon or over. Kakea ake te tauhu o te whare o to tupuna, o Hine-nuite-po (T. 17). Mau e kake mai ko nga toka tapu nei (M. 187).
4. Be superior to, overcome. Kihai aua tohunga i kake ake i a ia (T. 177). Kei kakea koe e te Mangoroa.
kakenga, n. Ascent.
whakakaka, v.i. 1. Assume superiority, give oneself airs.
2. Beat to windward.
kakekake, v.t. Climb. Ka kakekake koe i te maunga, i Taketakeroa (M. 323).
Williams Dictionary
Kake (iii), n. Female sea-lion (Artocephalus hookeri). The male is known as whakahao, poutoko, kautakoa. Kaore a Te Wera kia hoki i te mata rakau, ka hoki anake i te kake (P.).
Williams Dictionary