Pakū. 1. v.i. Make a sudden sound or report. Tahi rapea ka paku to toki ki te waka, ka rangona e te iwi (M. cv).
2. Resound. Te tangata e haere mai nei tona rongo, e paku nei i nga whenua (T. 189).
3. Extend. Na mauipotiki i tinihanga ki a Hine-nui-te-po, i pa mai ai he mate ki nga tangata o te ao, paku ki runga, paku ki raro (T. 7).
4. v.t. Beat, knock. Kei te paku roi.
5. n. Maul for beating aute, etc.
6. Wooden gong. = pahū.
pākūkū, whakapākūkū, v.t. Knock repeatedly.
Williams Dictionary
Paku. 1. a. Dried. Kua pakua te toto, no te ahiahi ke ra hoki te motumotuhanga i nga ihu (T. 91). E paku ana taku korokoro.
2. Small.
3. n. Dried fish, etc.
4. Scab on a sore.
5. Particle, anything small. Mo te whenua kowhatu kore tenei, “Ko Tireki paku kore” (P. 107). E rua rawa nga paku korero o tenei runanga.
whakapaku. 1. v.i. Begin to be dry or small. Ka whakapaku te tai, ina nga manu ka noho i runga i te tahuna.
2. v.t. Make dry or small.
papaku, v.i. Congeal, set, become hard or dry. Kua papaku te hinu, i roto i te tahā.
pāpaku, a. 1. Shallow. Hohonu kaki, papaku uaua (P.). Kia tuku te wai ka papaku te kauanga.
2. Short.
3. Poor, barren, of soil.
4. Low.
page 256
pakupaku, a. 1. Dry. Keria ana e ia te awa-keri, kia rere ai te wai, kia takoto pakupaku ai te wahi i noho ai a Tuna (W. ii, 76).
2. Small, diminutive.
3. Groundless, causeless. He pakupaku te riri.
Williams Dictionary