pū - to blow gently
Pū (i). 1. n. Tribe. Ko te pu tenei o Tipare. ‖ pū (iii).
2. Bunch, bundle; anything growing in a bunch, tuft. Ka tahuri ia ki te paihere i ana pu tarutaru (T. 100). Ka tango ki te pu wiwi, ka rere iho taua wahine nei ki roto ki te koruarua (T. 13).
3. Heap, stack. Ka titiro hoki ki te whata o te aruhe, o te mataitai, ki te pu o te kupenga (T. 79).
4. Skilled person, wise one. Na koutou, na nga pu, na nga tohunga, na nga kaupapa (T. 98).
5. a. Double, twice-told. Takiritia ake ona hoa tokorua pu (T. 172). ‖ tōpū. Niho pu, double tooth.
6. v.t. Make into a bundle or ball. Puia nga raupo mo te whare.—Ka mate taua patunga ka puria nga tangata (W. iii, 121).
7. v.i. Lie in a heap. Ka pu te ruha, ka hao te rangatahi (P.).
pūhanga, n. Heap, bundle.
whakapū. 1. v.t. Lay in a heap, stack.
2. Make up a complete number. Hei whakapu tenei mo aku riwai.
3. v.i. Lie in a heap. Hei hea a tatou kete whakapu ai ?
4. n. Stack, heap. He whakapu kupenga tera e tu mai ra.
pūpū. 1. v.t. Make into bundles.
2. n. Bundle. Katahi te tangata ra ka hoatu i te pupu aruhe (J. ii, 45). Tu pupu, tu ngaro; tu hao, tu ea (P.).
3. General name for volute univalve molluscs of the winkle type, particularly Lunella smaragda and Zediloma aethiops. Ka rokohina atu te pupu e piri ana ki te pohatu (Tr. vii, 43). Pūpū-atamarama, Lunella smaragda.
Williams Dictionary
Pū (ii). 1. v.i. Blow gently. Te hau e pu mai nei ki taku kiri (T. 17).
2. n. Pipe, tube, flute. Ko Ruaeo e whaka-tangi ana i ana pu i tenei po (T. 76). Entering into the names of many wind instruments, as pukaea, pupakapaka, putatara, putorino, all except the last being made from shells.
3. Gun. (mod.) Pu titi, pu toriri, and pu toko were names for the old single-barrelled flintlock gun.
whakapū, v.i. Make a long continuous wail or sound, howl as a dog. Whakarongo ki te tai e wara haere whakapu ki te rae ki Paritaha ra (M. 331).
Williams Dictionary
Pū (iii). 1. v.i. Originate. Kauwhautia mai te kauwhau o te kino, i pu ai te riri, i mau ai te pakanga (M. 42). Me ka uhi ranei koe ki te huruhuru kakapo, pu mai i te tonga (M. 329).
2. n. Origin, source, cause. Ko Hawaiki ko te pu o nga mea katoa, ko te kupu tenei, “Te pu kei Hawaiki, te puna kei Rangiriri” (P. 108).
3. Root of a tree or plant. Kotia te pu, waiho i kona; kotia te kauru waiho i kona (M. 355). Ko te pu o te hue e tupu mai ai (M. 410).
4. Foot, base, foundation of a mountain, etc.Maku e ueue te pu o te whenua (M. 181).
5. Heart, centre. Whaia te pu o te wheke.
6. Main stock. Koia nei te pu uri o te iwi maori o Aotearoa.
7. a. Precise, very. Ko te kainga pu tenei.
8. ad. Exceedingly, exactly. Me te kawau pu te ahua.—He atua nui pu a Hine (W. ii, 108). To rakau toa i ngaua putia e te ipo wahine (M. 198).
9. As a simple intensive. Kia mahue te whanake o Paoa ? E waru pu te mahue ki raro (T. 193).
pūhanga (pūhaka, Tahu.), n. Root. Ka rere te maramara ki te puhaka, ka rere te maramara ki te kauru (Tr. vii, 46).
pūnga, n. Reason, cause, origin.
pupū, v.i. 1. Bubble up, boil. Kahore ano i pupu noa te wai.
2. Break forth, spring up. Nana te puia i waha mai, ka pupu ana ko Whakaari (White Island) (M. 413).
page 301
3. Rise, as fog. Te pupu me te hoata (M. 430).
whakapupū, v.i. Protrude upwards. Unu whakapupu ake te uru o te whenua.
Williams Dictionary
Pū (iv), a. Loathing, hating. Ka whakatika ki te kai, ka pu te ngakau.—Pu ana a roto, ke ana a waho (P.).
Williams Dictionary
Pū (v), n. A wicker receptacle in which titoki berries were enclosed for the purpose of extracting the oil. Te pu he mea raranga, ka opehia a roto ki te titoki, na ka patokia, na ka maru, na ka taona, heoi ka whakawiria, a ka heke te hinu. Also applied to a flaxen bag used for expressing the juice of the tutu berry.
Williams Dictionary