Tangi. 1. v.i. Sound, give forth a sound, cry, of things animate or inanimate. Ka tangi te wharauroa, ko nga karere a Mahuru (P.44). E tangi he pu i nga po katoa, ko au tena (T. 131). Whakarongo ki te tai e tangi haere ana (M. 47).
2. Weep, utter a plaintive cry, sing a dirge, as a sign of grief or of affection. Katahi ka aue te matua ki te tangi (Pi. 135, 3). Haere ana te wahine ra ki tahaki tangi ai (T. 83). Kia ata tangi tatou kei rongo mai aku hoa (T. 97).
3. Fret, cry. He tangi ta te tamariki (P. 27).
4. Salute, weep over. Ka haere mai a Rehua kia tangi, na, tangi makuware ana a Rehua (T. 33).
5. Resound. Tangi ana te patu (W. iv, 177). Tangi ana te umere (T. 160).
6. v.t. Mourn. Ko wai tou tangata hei tangi i a koe? (T. 40).
7. Cry for. He tangi kai tou? (M. 49).
8. n. Sound. Te tangi o nga pu a Tutanekai (T. 130).
9. Lamentation, mourning, dirge. Katahi ka whakahuatia iho e te tungane tana tangi (T. 34). Tangi atahu, love spell. Tangi tawhiti, an incantation or spell.
whakatangi, v.t. Cause to sound. Ka whakatangi au i taku koauau (T. 76).
tatangi. 1. v.i. Jingle, rattle. Ka whakarongo ake te tuahine ki nga iwi o te tungane e tatangi ana i runga i te whare (T. 40).
2. Gurgle. E tatangi kau ake nei te korokoro (M. 86).
3. n. Gahnia lacera, a sedge, cutty grass. whakatangitangi. 1. a. Applied to the largest and final wedge used in splitting a tree, ora whakatangitangi.
2. n. Metrosideros scandens, a tree.
3. v.t. Cajole, appeal to sympathy of.
4. n. Wooden striker used in tattooing.
Williams Dictionary