hono - to join together
Hono (i). 1. v.t. Splice, join. Honoa te pito ora ki te pito mate (P. 32).
2. Add. Honoa te hono a te kiore (P. J. xi, 129).
3. v. Marry.
4. a. Continual.
5. n. A charm to repair broken things, fractured limbs, etc. (M. 357).
6. A division in a kumara pit.
Williams Dictionary
Hono (ii) = whano, v.i. 1. Be on the point of.
Ka hono nei au ka ngaro, ka mate nei.—Kahore he mahinga inaianei i nga ture mo te mahi makutu, a ka hono ka wareware (K.M. 22, 6, 4).
2. Proceed to do, go on. Kia hono koe te heke ki raro (M. 315).
Williams Dictionary
Hono (iii), n. 1. Assembly, company, crowd.
Unuhia noatia i waenga i te hono (M. 12).
Taku titiro noa i taku hono tatai (M. 125).
2. Retinue, following. Kei whea tou hono ?—Ehara ka riro i a koe te hono o Tu e moe nei (T. 43).
Williams Dictionary