ū (iv), v.i. 1. Be firm, be fixed. Tenei te rangi ka u, ka mau (M. 378). Kahore i u nga pou o te taiepa; tarure noa ana.—Ka karanga ake te ruahine matakerepo. “Kia u o ringa” (T. 50).
2. Reach the land, arrive by water. Ka hoe a Tainui, ka u ki Kawhia (T. 76). Pass. ungia, be arrived at. Katahi ano ka ungia e te waka te tauranga o Kiki (T. 172).
3. Reach its limit. Ka u te tai.—Kihai a Te Rauparaha … i whiti i te awa o Mokau i te tai u (W. vi, 20). Unga tai, high water.
4. Strike home, of weapons or blows. Ka peke mai hoki nga tangata o tetahi taha, a rite tonu te wahi i u ai nga patu, ka u a ratou nei patu katoa (T. 152).
ūanga, ūnga, ūranga, n. 1. Act, circumstance, etc., of becoming firm. He apiti, he uanga (Of making peace) (M. 314). Kua kite ratou i te unga o tera waka (T. 121).
2. Place, etc., of arrival. Tou uanga kei te matarae i Whakaneke (M. 47). Ka rokohanga hoki e te uranga mai o te manuhiri (T. 186).
whakaū, v.t. 1. Make firm. Kahore i mau te whakau i te toki nei, kei te titanga noa.
2. Establish, constitute, devote to a purpose. Ka haere mai ki roto mai, ka whakaungia te manu hei mokai mana.
3. Keep together, as a body of men. E tu ana a Te Keepa me tona huata, e whakau ana i tona matua kei pakaru (W.M. viii, 150).
4. Bring to land. E tau mai i waho atu o tona tauranga waka, ka whakau mai ki uta (M. xxi).
5. Lay down or deposit a twig or tuft of grass in some spot, with accompanying karakia, to avoid infringement of tapu on first arrival at a place. Kamaka whakau, a rock or other object which was used as a site for such rites.
Williams Dictionary